„Ako si kao ja sve sam izgradio, vjeruj mi, nema osobe koja ti to može uzeti ili umanjiti“

Danas svijet dizajna možemo vidjeti uglavnom samo na TV-u pa o tome često nemamo realnih predodžbi. Kako je to u stvarnosti, ispričala nam je Izabela Kečan, mnogima poznatija kao Izzy. Izabela je studentica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, no svoju je dizajnersku karijeru započela puno prije fakulteta. Tako je dosad imala revije u Hrvatskoj i Srbiji – na Serbia Fashion Weeku u Novom Sadu i u Beogradu. Odlika je njezina dizajna, u skladu s njezinom ličnošću – jednostavnost i elegancija, a sve je više zaljubljenika u njezine kreacije.

Za sebe kaže da je živi dokaz da se trud i ulaganje u životu isplate: 

– Ako si kao ja sve sam izgradio, vjeruj mi, nema osobe koja ti to može uzeti ili umanjiti. Upravo se tu nalazi snaga za postizati više i bolje!

Kad i kako si se odlučila baviti dizajnom odjeće?

U osnovnoj sam školi uvijek crtala neke kreacije. Često sam znala više razmišljati o materijalima koje bih koristila za te kreacije nego što bih se bavila izgledom tog crteža. Nisam pridavala previše pozornosti tome da me to zanima, više je to bilo crtkaranje po papiru.

Igrom slučaja upisala sam Srednju školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu i tamo naučila šivati. Iz te sam škole više htjela pobjeći negoli nešto naučiti jer za mene budućnost nije bila u šivanju i dizajnu već u prirodnim znanostima. U trećem sam razredu srednje škole, paralelno sa svojom, upisala dopisnu školu u kojoj sam polagala razliku predmeta prirodnih znanosti da bih mogla pristupiti većinu fakulteta koji su me zanimali.

Nakon što sam uspješno položila predmete u obje srednje škole i maturirala, pokušavala sam upisati fakultete što manje povezane s dizajnom. Četiri sam godine pokušavala upisati Medicinski fakultet. Mogu reći da sam nakon svake godine neuspjelog pokušaja taj fakultet željela sve više.

Ukratko, nakon četvrtog pokušaja prepustila sam stvar u ruke sudbini. Doslovno sam jednu večer zaželjela da ću prihvatiti prvu poslovnu priliku koja naiđe. To je bila najiskrenija želja koju sam ikada zaželjela. Vrlo brzo nakon toga pozvana sam da izlažem svoju kolekciju u humanitarne svrhe.
Nakon te sam revije samo nastavila graditi svoju budućnost. Ubrzo je prvi put sve sjelo na svoje mjesto i osjećaj je bio kao nikada do tada. Odlučila sam nadograditi svoje znanje pa sam prije dvije godine upisala fakultet, tako da konačno prolazim studentski život. Malo kasnije nego uobičajeno, ali opet kod mene ništa nije uobičajeno.

Mi koji dizajn pratimo „izvana“ imamo neke ideje o tome samo iz filmova. Što sve zapravo posao dizajnera uključuje? Je li dulji proces kreiranja ideje i crtanja skice ili je teže to fizički realizirati, šivati?

Posao dizajnera počinje od ideje, to jest inspiracije. Naime, smatram da realizacija odjevnog predmeta ovisi o raznim aspektima koje dizajner može, ali i ne mora poznavati. Inspiraciju dobivam iz malih detalja koji se mogu primijetiti na mojem dizajnu. Ponekad mi se sviđa ovratnik na nekoj haljini, ponekad broš na dolčeviti, tako da možemo reći da izvor inspiracije dolazi iz raznih kombinacija.

Smatram da je najbitnije znati realizirati ideju jer se skicom nitko ne oblači. Skica/modna ilustracija služi isključivo za iščitavanje ideje dizajnera. Dizajner, s druge strane, mora poznavati materijale i procese rada da bi realizirao ideju te ju objasnio. Smatram da malo drugačije razmišljam o tom pitanju, jer sam u modni svijet ušla kao netko tko poznaje procese rada i šivanja, kao i razne tehnike pa mi je skica nešto čemu pridajem manje pozornosti. Zanimljivo je da je meni, za razliku od većine mojih kolega (koliko sam primijetila), lakše izraditi odjevni predmet, negoli izraditi modnu ilustraciju. Dok sam s jedne strane, svoje kreacije izrađivala u roku od tri dana, za modne ilustracije mi je trebalo dulje od tjedan dana. Jednostavno imam drugačiji pogled i više poznajem praksu u izradi negoli možda teoriju u crtežima. Zato sam sada na TTF-u da oblikujem zadnji čin svojeg dizajnerskog puta.

Što sve dizajniraš?

Dizajniram i stvaram sve odjevne predmete. Uvijek sam govorila da, ako ću se baviti modnim dizajnom, ne bih htjela izrađivati samo haljine. Također sam protestirala protiv vjenčanica. Prošle sam godine izradila dvije vjenčanice, a haljine su mi najviše naručivani i šivani predmeti. Baš mi je super pobjeđivati sama sebe.

Postoji li mogućnost narudžbe – npr. da ti osoba kaže točno kakvu haljinu želi, a ti ju izradiš ili je moguće kupiti samo ono što si ti sama zamislila i napravila, odnosno već gotovi proizvod?

Mislim da nema osobe koja nije bila ugodno iznenađena mojim sistemom narudžbi. Volim se naći sa ženama na kavi, volim prodiskutirati s njima što im se u odjevnim predmetima ne sviđa ili sviđa, što misle da im dobro stoji ili što ne bi voljele nikada više odjenuti. Također, volim znati kamo idu, koliko im je bitan taj cijeli aspekt šivanja, na koji će način odjevnu kombinaciju složiti s torbom ili cipelama. Smatram da je rijetkost sjesti s nekim i u prijateljskom i opuštenom tonu razgovarati jer većina misli da su prisiljeni na što čim mi se jave s idejom. Zajedno stvaramo ideju. One govore što žele, a ja ih savjetujem. Kroz njihovu želju i moju ideju i znanje zajedno dolazimo do odjevnog predmeta jer smatram da žena mora nositi nešto što voli i što joj se sviđa. U nekim slučajevima to imam već spremno u ormaru, a u nekim slučajevima šivam. Naravno, ponekad mi se jave cure koje žele da kopiram dizajn svojih kolega, što bez razmišljanja odbijam.

Tvoj je stil jednostavan, ali vrlo zanimljiv, klasičan. Odakle inspiracija?

Zaista volim eleganciju. Ima nešto neizrecivo u elegantno odjevenoj ženi jer izaziva poštovanje i divljenje. Težim eleganciji jer smatram da se seksualnost i ženstvenost najbolje prezentiraju kroz jednostavne linije, male dodatke i, naravno, način na koji se žena osjeća u takvoj odjeći.
I sama se volim odijevati elegantno, bez obzira na to što se većina mojih vršnjaka tako ne odijeva. To je moj stil i način izražavanja kroz odjeću i ne bih ga mijenjala ni za što.

Znamo da si imala revije u susjednoj nam Srbiji, na Serbia fashion weeku u Novom Sadu i u Beogradu. Kako su tvoje kreacije prihvaćene u Hrvatskoj? Spremaš li reviju u Hrvatskoj?

Nakon prve revije u humanitarne svrhe, nisam imala priliku izlagati u Hrvatskoj. Javljala sam se na razne natječaje i pokušavala ići raznim putevima do hrvatske scene, ali nikada nisam dobila priliku. Točan razlog zaista ne znam, ali zadovoljna sam time što je netko prepoznao potencijal u mom dizajnu i pruža mi priliku da pokažem što znam i volim raditi.

Trenutno se pripremam za izlaganje na otvaranju Srbija fashion weeka kamo sam pozvana kao jedan od najboljih dizajnera u zadnjie četiri godine održavanja SFW-a. Voljela bih da mi se pruži prilika i na domaćoj sceni, ali doći će i to ako bude suđeno, meni je samo bitno da se moj rad cijeni i prepoznaje.

Objasni nam proces pripreme za jednu reviju.

Najbitniji mi je aspekt pripreme za reviju čista i izglačana odjeća. Možda to zvuči smiješno i kao najmanji problem, ali u toj nervozi i uzbuđenosti ne smiješ zaboraviti da odjeća mora izgledati savršeno pod svjetlima reflektora. Uvijek nosim veliki kofer samo za možda će trebati stvari. Više se puta to pokazalo jako dobrim izborom jer ti se može dogoditi toliko toga, a dobra organizacija za mene je i više od pola obavljenog posla. Sva sreća, do sada sam bila okružena divnim volonterima i manekenkama koji su bili više kao prijatelji, puni razumijevanja i voljni pomoći. Takvu atmosferu želim svakome u backstageu, što nažalost nije čest slučaj.

Koji ti je najdraži segment tvojeg posla?

Najdraži mi je segment odjenuti ženu. Način na koji joj se ozari lice i uspravi tijelo jasan je pokazatelj da se zaista osjeća zadovoljno u svim aspektima. Mislim da nema boljeg osjećaja nego kada se nekome dopada tvojih ruku djelo. Manekenke koje nose moje kreacije ponašaju se na isti način, iako se taj dan presvuku preko deset puta. Moram priznati, jako dobar osjećaj.

A najmanje drag?

Najiskrenije nemam negativnog segmenta. Sve što radim i proizvodim volim svakim šavom koji načinim.

Koji su ti planovi za budućnost?

Pa evo, samo sam prošle godine imala dvije revije, desetak intervjua (što za članke što za televiziju), čak sam bila gost na Srpskoj televiziji. Ove mi se godine sprema velika revija i još nekoliko stvari koje ću naknadno objaviti kada sve bude sigurno.

Nemam očekivanja, želja mi je da mi pista bude sve dulja i dulja, ali to je zapravo proces koji se već ostvaruje. Idem dalje pa ćemo vidjeti što će se sve naći na putu. Trenutno radim (često više od jednog posla), držim instrukcije iz šivanja studentima s TTF-a, šivam po narudžbi, šivam kolekcije za revije i redovni sam (i u roku) student. Želim završiti fakultet i nastaviti putovati po revijama.

Poruka za studente?

Teško je poslati bilo kakvu poruku jer svatko kao individualna osoba ima prepreke koje su možda njemu najteže. Svi se mi borimo na neki način i smatram da ne postoji točan recept za uspjeh, osim možda inata i ambicije.

Sve što sam ikada napravila, napravila sam sama. Od igle za šivanje, konaca, mašina, do fotografiranja za stranicu, kontakata i javljanja na natječaje. Ništa nisam dobila na gotovo i sve sam gradila korak po korak zahvaljujući inatu koji me tjera i ambiciji za koju mislim da svaki dan samo još više ojačava. Također, smatram da me to čini drugačijom od ostalih, pa se ne stavljam u stereotipe o dizajnerima.

Izabelu možete pratiti na njezinoj Facebook stranici, a njezine kreacije pogledajte u našoj fotogaleriji.