Studentica radi na oživljavanju povijesnog trgovačkog puta rijekom Kupom
Popričali smo s Anom Marijom Marić, studenticom druge godine diplomskog studija Agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koja volonterski radi na oživljavanju povijesnog trgovačkog puta rijekom Kupom.
Popričali smo s Anom Marijom Marić, studenticom druge godine diplomskog studija Agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koja volonterski radi na oživljavanju povijesnog trgovačkog puta rijekom Kupom.
Društvo za promicanje kulture življenja „Zvono uz Kupu“ udruga je osnovana u cilju promicanja razvitka i unaprjeđenja kvalitete življenja na selu i očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti i potencijala sela.
Imajući na umu veliki potencijal područja Karlovačke županije i šire, ZUK je pripremio projekt naziva „Žitni put“, čiji je cilj oživjeti povijesni trgovački put rijekom Kupom i poticati razvoj lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te stvoriti posve novo turističko žarište.
Žitni put omogućit će turistima jedinstveni doživljaj – plovidbu niz rijeku Kupu u posebno izrađenoj lađi. Slične su se lađe koristile još u doba Rimljana i usavršile su se u 18. i 19. stoljeću kada je trgovina žitom na karlovačkom području bila na vrhuncu svog ekonomskog značaja. Tada je Karlovac bio najvažnije trgovačko i tranzitno središte između kontinentalne i primorske Hrvatske.
„Mnogi zaboravljaju koliko su naša područja bila bitna tranzitna točka za skoro sva moguća materijalna i nematerijalna dobra koja su putovala s istoka na zapad i sa zapada na istok. Mnogi putnici, vojnici, putopisci, trgovci, umjetnici i vladari su prošli našim putevima – pogotovo riječnim – i za sobom ostavili dio povijesti. Naš je cilj bio upravo prezentirati posjetiteljima dio te bogate povijesti, ali i pružiti nužnu potporu lokalnim OPG-ovima koji uistinu imaju mnogo toga za ponuditi.“ – izjavila je Jasmina Cvetković Braim, voditeljica projekta za portal SEEbiz.eu.
Tom prilikom popričali smo s Anom Marijom Marić, studenticom druge godine diplomskog studija Agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Ana Marija je trenutno u fazi pisanja diplomskog rada, a fakultet je upisala jer su je zanimale prirodne znanosti i jer je tražila nešto zanimljivo, aktualno i korisno.
Tijekom studiranja Ana Marija je osjetila potrebu za dodatnim angažmanom kako bi primjenom uspjela uvidjeti što znači baviti se ekologijom u Hrvatskoj. Kako dolazi iz ruralnog dijela grada Karlovca, Rečice, otkrila je kako u tom kraju djeluje udruga Zvono uz Kupu.
– Program me privukao jer se koncept promicanja kulture življenja bavi svime onime što je meni kao mladoj osobi bitno. Javila sam im se na društvenim mrežama i ubrzo postala dio tima. – ispričala nam je Ana Marija.
Što te navelo na sudjelovanje u projektu ZUK-a „Žitni put“? Možeš li nam reći nešto više o samom projektu?
Odmah po dolasku u udrugu čula sam priču o projektu „Žitni put” te sam se odmah njime oduševila. Jednostavno je sve oko njega odlično, bilo da razgovaramo o izgradnji žitne lađe, što je samo po sebi odlično i poprilično velika stvar, ili da se priča o svim stvarima koje donosi ujedinjavanje svih sadržaja uz Kupu i Savu. Kad bi projekt morala opisati u dvije riječi, rekla bih jednostavno – održivi razvoj, jer to je ono što donosi ovaj projekt.
Razvoj cijelog prostora u porječju ovih rijeka, korištenje svih potencijala, prirodne baštine, turističke valorizacije tradicionalnog načina života, starih zanata, narodnih običaja i kulturnih izričaja. Kao inženjerki agronomije jasno mi je kakvu dobrobit ovaj projekt donosi poljoprivrednim proizvođačima ovoga kraja, naročito OPG-ovima za koje sam sigurna kako u turizmu mogu naći svoj put k održivosti i napretku. Posebno danas kada su im za projekte otvorena vrata lokalnih, državnih i europskih fondova.
Turistima koji će imati priliku ploviti rijekama u ovom, po svemu, unikatnom okruženju mogu jedino poručiti da ih očekuje nešto posebno. Neka pripreme sva svoja osjetila, kao i objektive svih oblika i veličina.
Mislim da je ovo način kako treba djelovati naše društvo na svim razinama, jer jedino ujedinjeni možemo pokazati koliko smo ustvari bogati potencijalima. Velika je stvar privući velika financijska sredstva u svoj zavičaj i raditi na nečemu o čemu ste kao dijete slušali i sanjali.
Koliko je dugo trajala priprema projekta i koje su točno tvoje zadaće?
Niti sama ne znam koliko je prošlo od prve ideje u glavama začetnika projekta te koliko Jasmina, Ana, Ivan i svi ostali smišljaju način na koji ostvariti ovu odličnu zamisao, ali sama provedba projekta počela je 2013. godine Priprema projekta uključivala je stotine sati vrijednih ljudi u ZUK-u, mnoge pozive, e-poruke, proučavanja mogućnosti apliciranja na fondove EU, kontakte s ljudima u agencijama i slično.
Možda bi tu trebalo naglasiti što je konkretno „Žitni put Kupa – Sava“. Prije svega, to je međunarodni projekt, jer su u priču uključeni i partneri iz BiH. Voditeljica projekta je Jasmina Cvetković Braim, nositelj projekta u RH je Općina Pokupsko, a partneri su: Grad Karlovac, Karlovačka županija, TZ Sisačko-moslavačke županije, TZ Brodsko-posavske županije, Razvojna agencija Karla i Društvo ZUK. Nadamo se da će suradnja svih partnera pridonijeti stvaranju zajedničkog gospodarskog prostora za poboljšanje životnih uvjeta u Posavini i promicanju regije kao jedinstvene turističke destinacije.
To se planira postići razvojem jedinstvenog turističkog proizvoda temeljenog na kvalitetnoj prezentaciji prirodnih i kulturnih dobara sa svim potencijalima regije. To će biti lakše kroz integrirano upravljanje, diverzifikaciju proizvoda i zajednički marketing.
Osobno na projektu pomažem kroz volontiranje u zadacima i aktivnostima vezanima za projekt, najviše sa strane planiranja daljnjih koraka i naglašavanja potencijala ruralnog prostora. Važno mi je što sam uključena u projekt kako bi bila sigurna da će sa strane moje struke, agroekologije, sve biti provedeno tako da se neće ugroziti okoliš. Već sam poprilično nestrpljiva i jedva čekam službeni početak ove bogate turističke ponude koja se očekuje u lipnju ove godine
Velika većina mladih nakon studija napušta rodno mjesto i ostaje živjeti i raditi u gradu u kojem su studirali. Što misliš, kako se može spriječiti taj negativan trend?
Kad bi željeli unijeti malo crnog humora u ovu priču, mogli bi slobodno reći da ni u većim gradovima gdje mladi studiraju više nema posla pa je inozemstvo sve češće odredište. Svatko ima svoju teoriju što bi trebalo napraviti, a ja jedino mogu reći kako smatram da je veliki problem podcjenjivanje kreativnosti i poduzetnosti. Često se ideje odbacuju u samom početku bez ikakva pokušaja realizacije, bilo zbog nedostatka hrabrosti, bilo zbog cinizma koje je zavladalo našim društvom.
Upravo ljudi koje sam upoznala u ZUK-u jasno dokazuju da se ideje, znanjem i upornošću, mogu realizirati. Lako je bilo prije par godina reći kako je izgradnja žitne lađe samo lijepa bajka, a puno im je teže bilo sjediti satima pred računalom bez ikakvog jamstva da će im se rad isplatiti. Možda mladi odlaze jer ne vide potencijal ruralnog prostora, a ovo je dokaz kako se kombinacijom dobrih ideja, pozitivnog stava, znanja, predanog rada i zajedništva neke stvari ipak mogu promijeniti.
U zadnjih nekoliko godina sve češće možemo čitati o projektima koji potiču uključivanje mladih u rad za boljitak njihove lokalne zajednice. Jesi li sudjelovala u još nekim projektima osim Žitnog puta?
U rad ZUK-a sam se uključila volontiranjem na projektu „Zajedno u akciji za okoliš“ koji je uključivao razmjenu mladih koji su iz nekoliko europskih zemalja došli u naše malo selo. Rad na tom projektu potaknuo me na daljnji angažman pa sam s prijateljicama Nikolinom i Mirelom kreirala projekt „Djeluj lokalno, misli globalno“ koji se u transnacionalnoj inicijativi mladih iz Turske, Walesa i Hrvatske trudio osvijestiti stanovnike ruralnih područja o važnosti zaštite prirodne baštine. Tako smo u tri različite zemlje radile na promociji zaštite tri različita lokaliteta.
Konkretno, u našem smo kraju promovirali zaštitu posebnog florističkog rezervata Cret Banski Moravci s neprocjenjivom močvarnom florom. Turistički, edukacijska infrastruktura iz ovog projekta kojom smo obilježili lokalitet sad će nam pomoći u provedbi „Žitnog puta“ jer smo dobili jedan lokalitet u blizini rijeke Kupe koji je vidljiv i prepoznat od strane lokalnog stanovništva.
Što misliš, što može mlade poput tebe potaknuti na uključivanje u slične projekte?
Osobno sam bila potaknuta željom da osim studiranja učinim nešto više. Mislim da je volontiranje odlična nadopuna studentskom životu, bilo da se radi o humanitarnim akcijama, neprofitnim udrugama ili na bilo koji drugi način, jer u isto vrijeme pruža dovoljno slobode da ne ugrozite svoje primarne zadatke dok pruža način kako se kreativno izraziti na konkretan i realan način. Kroz udrugu sam dobila mnoga praktična znanja te mi ekologija nije ostala samo teorijski pojam na razini dobrih ideja, nego sam stekla i okvire u kojima je danas moguće boriti se za dobru stvar.
Cijeli niz kvalitetnih organizacija, udruga i inicijativa treba mlade ljude, a vrijeme koje im posvetite nagradit će se neprocjenjivim znanjima i dobrim iskustvima pa im je moj savjet da se aktiviraju se i volontiraju.
Koji su tvoji planovi nakon završetka studija?
Kao svakom studentu koji voli ono što studira cilj mi je raditi u struci i iskoristiti znanja koja sam stekla tijekom studiranja. Nadam se da ću uspjeti pronaći posao koji me ispunjava, kako u želji za napretkom, tako i u postignutim rezultatima. Naravno, uz profesionalni napredak želja mi je ostvariti i neku svoju osobnu priču uz neki manji projekt, vezan za agronomiju, ekologiju, turizam, obnovljive izvore energije ili bilo koji drugi potencijal kraja iz kojeg dolazim.
